Ivan Popović: Zarati li Amerika s Iranom, to će biti novi prolaz za ISIS

Iran je despotska država, bez demokracije, gdje su političari preuzeli religiju i izopačili je te ju potpuno iskoristili za svoj interes. Pretvorili su zemlju u mafijaški kartel, a religija im služi kao identitet. I sve je to točno. To su američke kritike. Takav režim bi svakako trebalo uništiti, ali jedino tako kada bi to učinio iranski narod! Doista, kako je rečeno u medijima nedavnih dana, Trump svojom retorikom podgrijava situaciju koja bi mogla eskalirati u budućnosti ratom prema Iranu. Vrlo slično kao i sa SAD-om i Irakom.

U ratu sa Irakom vidjeli smo nedugo nakon njega početak kraja američkog oblika demokracije na Bliskom istoku, rodila se jedna velika mržnja prema SAD-u koja je na koncu stvorila atmosferu iz koje je proizašao ISIS. To se ne bi nikada dogodilo da Saddama Husseina nisu ubili jer on je zaista držao sav teroristički kriminal dva metra pod zemljom. Tamo gdje i mora biti. Kaos koji je nastao na Bliskom istoku nakon iračkoga kraha nije se samo ogledao u rođenju ISIS-a. Ogledao se i svakako u Arapskom proljeću. Što je proizvelo još dodatniji kaos u tom dijelu svijeta. Uništene su tolike države, toliki ljudi, tolike egzistencije, kaos je kulminirao u Siriji u biblijskim razmjerima. Zamislimo samo što bi se otprilike dogodilo kada bi se svrgnuo šijitski iranski režim. Što bi se izrodilo iz banditskih šijitskih terorističkih skupina, koje bi istinski destabilizirale Izrael, a najvažnije uništavale bi sve pred sobom samo da ponovno uspostave vlast. Pogledajmo sunitska zvjerstva u obliku ISIS-a. Užasno. Ovo bi bilo još i gore. Šijitski ideološki koncepti temeljeni su na krvavom mučeništvu. Svjetski terorizam nikada teže ne bi bilo moguće pobijediti! Ipak, uništenjem ISIS-a mi danas imamo na Zapadu nešto malo više mira.

Prema tome, rat koji bi uništio iransko revolucionarno vodstvo ne bi prošao bez jako teških posljedica. Prvo, jer bi iranski vrhovni vođa, ako bi ostao živ, negdje u azilu postao „papa“ svih šijitskih muslimana, te bi mogao zahtijevati odmazde i terorističke napade u bilo kojem dijelu svijeta. Drugo, puno važnije, kao autoritet u očima šijitskih revolucionara mogao bi, uz financijsku pomoć nekih država organizirati nešto što sliči ISIS-u, tu bi također bio i Hezbollah koji bi mu bio podrška. Moramo znati da takav napad ne bi nikada podržala Rusija. Ne bi bilo čudno da iranskom vrhovnom vođi upravo Vladimir Putin u takvoj hipotetskoj situaciji ponudi azil. A možda i novac. Takvi „odredi smrti“ bili bi nepobjedivi, jer za razliku od ISIS-a, koji barem službeno nije imao državno pokroviteljstvo, barem Saudijska Arabija nije na sva zvona objavljivala da ISIS koristi primjerice njihove udžbenike za osnovnu školu kako bi isprali mozak djeci, u iranskom slučaju, sa ruskom podrškom, imali bi Rusiju koja se bori protiv terorizma, a ako bi preuzela Al Khameneia imala bi vođu u rukavicama ili ne novih paravojski.

Ovo su jasno hipotetske teze, ali isto tako su i realne. Previše je toga što se svakodnevno radi u Americi i to sada više ne toliko iza kulisa putem nevladinih organizacija, već sama Bijela kuća je ta koja počinje snažno pumpati energiju za kreiranje masovne histerije protiv Irana. Možda kako bi se odmakli od masovne ruske histerije i već dokazanih čimbenika koji govore da je Trump izabran upravo zahvaljujući Rusima, a možda je u pitanju nešto treće. Ipak, najvažnije je da svaki mirovni aktivist u svijetu, da svaki čovjek od utjecaja može reći kako je protiv takvog mogućeg ratnog sukoba zbog toga što se iz njega možda više i pedesetak godina ne bi moglo izaći, i to ne samo na Bliskom istoku, nego teror se ne bi mogao obuzdati više niti u zapadnim zemljama.