Međunarodna konferencija ‘Čija djeca su nestala djeca’

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar za nestalu i zlostavljanu djecu u petak, 13. srpnja, organizirali su međunarodnu konferenciju “Čija djeca su nestala djeca”.

Na konferenciji su stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva raspravljali o aktualnim znanstvenim spoznajama i praktičnim iskustvima u području nestanka djece u Hrvatskoj i drugim europskim državama. Također su predstavljeni rezultati nekih od brojnih aktivnosti koje su realizirane u okviru projekta Europske komisije “116.000 Hotline for Missing Children Croatia“. Nositelj projekta je Centar za nestalu i zlostavljenu djecu, a partneri su Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Na konferenciji je istaknuto kako se na području Europe godišnje prijavi nestanak oko 250 tisuća djece, odnosno jedna prijava nestanka djeteta svake dvije minute. Svake godine u svijetu nestane 8 milijuna djece, 22 tisuće djece dnevno. Riječ je o bijegovima djece iz obiteljskog doma ili institucija socijalne skrbi, kriminalnim otmicama, roditeljskim otmicama u smislu pravnog skrbništva nad djecom, djeci bez pratnje u kontekstu migracijskih kretanja te djeci koja su nestala iz nekih drugih razloga.

Što se tiče Hrvatske, prema podacima MUP-a, na godišnjoj razini nestane oko 2 tisuće djece. Na bijeg iz obiteljskog doma na godišnjoj razini odluči se oko 250 djece, u većem broju djevojčice, a u nešto manjem broju dječaci. Prema navodima MUP-a, najčešći razlozi odlaska iz obiteljskog doma su avanturizam i skitnja, obiteljski problemi, problemi u školi, ljubavni problemi, neutvrđen razlog bijega. Što se tiče bijega iz odgojnih ustanova, broj djece koja se odlučuju na to je veći, u prosjeku oko 1500 djece godišnje, a razlozi su izbjegavanje odgojne mjere u ustanovi, problemi adaptacije, ne vraćanje u ustanovu nakon dopusta i drugi razlozi.

Zabrinjavajući je podatak da je u posljednje tri godine 157 djece koje je napustilo roditeljski dom je mlađe od 14 godina. Naglašeno je kako djeca napuštanjem doma izložena brojnim rizicima i opasnostima. Nad 49 djece koja su otišla iz obitelji te na sedmero djece koja su pobjegla uz ustanova u posljednje tri godine za vrijeme bijega počinjeno je kazneno djelo.

Pravobraniteljica za djecu, Helenca Pirnat Dragičević je rekla kako je uključenost i pomoć medija iznimno značajna u potrazi za nestalom djecom pri čemu je dragocjen njihov doprinos u mobiliziranju jaavnosti kako bi se djecu pronašlo i zaštitilo.

Pravobraniteljica za djecu podržava sve aktivnosti usmjerene na jačanje suradnje prije svega policije, socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja, medija i organizacija civilnog društva. Stoga podržava i izradu protokola o postupanju u slučaju nestanka djeteta te prati radne skupine zadižene za njegovu izradu.

“Protokolom je planirano urediti faze postupanja svakog pojedinog sudionika uključenog u proces pronalaženja nestalog djeteta, od prijave, preko traganja, razmjene informacija do upućivanja i pružanja podrške i pomoći roditeljima kao i samom djetetu po njegovom pronalasku. Trebalo bi se urediti i pitanje zaštite osobnih podataka djeteta, obveza pravodobnog uklanjanja podataka o djetetu s interneta nakon pronalaska, vođenje jedinstvene baze podataka o nestancima djeteta kao i praćenje njegove provedbe“, rekla je pravobraniteljica za djecu.

Naglasila je kako je važno osmišljavanje preventivnih programa za djecu i mlade u cilju prevencije uzroka povezanih s pojavnošću nestanka djece, osnaživanje stručnih radnika sustava obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva, jačanje kapaciteta telefona 116.000 za nestalu djecu i stvaranje uvjeta za izvođenje ‘Amber Alert’ sustava.

Primjerom dobre prakse u preventivnom radu s nestalom djecom u Ukrajini ističe se nevladina organizacija “Magnolia”, koja je osnovana 2005. godine kao javna inicijativa skupine novinara koji su se udružili s ciljem zaštite prava vulneranilne djece i obitelji. Uspostavljena je telefonska linija za nestalu djecu 2014. godine. Organizacija osigurava psihološki, pravnu i socijalnu pomoć roditeljima u potragama za nestalom djecom te provodi medijske kampanje za prevenciju nestanka djece, pozivni centar je u stalnoj suradnji s policijskim odjelom koji postupa u slučajevima nestanka djece.

U svrhu informiranja javnosti organizacija, a nakon dobivanja pristanka roditelja i policije kreira medijske sadržaje o nestalom djetetu u različitim oblicima koji se objavljuju i tiskanim medijima, TV-u, mrežnim stranicama, društvenim mrežama. Kreira se i 5-minutni TV program s informacijama o okolnostima nestanka djeteta, fotografijom djeteta i roditeljskim pozivom zajednici. Program se dobrovoljno prikazuje na 43 ukrajinska kanala. Do 2. srpnja 2018. godine kao rezultat suradnje “Magnolije” javnosti, medija i policije nađeno je 1711 djece.

Centar za nestalu i zlostavljenu djecu proveo je projekt “Djeca izbjeglice i migranti u Hrvatskoj”. U sklopu tog projekta početkom 2017. godine provedena je obuhvatna procjena potreba za izgradnjom kapaciteta u hrvatskom sustavu skrbi o djeci bez pratnje. Glavni cilj procjene potreba je bio osigurati bolju zaštitu i intervencije kroz razvoj novih, obuhvatnih programa podrške i zaštite djece bez pratnje. Procjena potreba uključivala je analizu međunarodnih, europskih i nacionalnih dokumenata i terensko istraživanje u sustavu zaštite i skrbi o djeci bez pratnje u Hrvatskoj.

“Centar za nestalu i zlostavljenu djecu 2017. godine proveo je analizu stanja u ukupnom sustavu skrbi o djeci bez pratnje stranim državljanima, jer smo htjeli prikupiti podatke koji bi bili temelj za izradu jednog ciljanog programa edukacije stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, ali i s ciljem davanja preporuka sustavu“, rekla za portal Nezavisni.hr Dubravka Marušić, socijalna pedagoginja iz Centra za bestalu i zlostavljenu djecu.

Naglasila je kako zadnjih dvadesetak godina, od kada Hrvatska skrbi za djecu bez pratnje i migrante, ona su smještena u domove za djecu s poremećajima u ponašanju što je neprihvatljivo.

“Kad je riječ o djeci bez pratnje ne radi se o djeci i s problemima u ponašanju. Stručnjaci nisu educirani u pristupu toj djeci koja su iz drugačije kulturološke sredine. Za ovu djecu treba razvijati odvojeni sustav skrbi, osigurati im prevoditelja, početak integracije i pristup svim pravima zajamčenim međunarodnim dokumentima.

“Sama djeca bez pratnje ocijenjuju postojeći sustav neadekvatnim, traže kontakte s obitelji, traže da im se osigura pristup školovanju“, rekla je Marušić, te je dodala kako kroz Hrvatsku prema podacima na godišnjoj razini prođe oko 350 djece bez pratnje.

Kao posljedica velike fluktuacije dolazaka i napuštanja Hrvatske, u prosjeku 30 djece bez pratnje boravi mjesečno u Hrvatskoj. Prema Europolu 2 posto od ukupnog broja nestale djece u 2015. te 7 posto u 2016. godini činila su djeca bez pratnje. Samo 31 posto djece bez pratnje bude nađeno.

“Djeca koja dođu u Hrvatsku bez pratnje su u dobi između 14 i 18 godina. U sadašnjem sustavu djeca od 14 do 19 godina su smještena u domove za djecu s pormećajem u ponašanju, a djeca do 14 godina u domove bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Centar se zalaže za jedan model koji smo prošle godine ponudili Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ali nisu sazreli uvjeti da se on prihvati. Model se sastoji od jedinstvene točke ulaza, da možemo pratiti podatke, da nam djeca bez pratnje ne nestaju, nakon prihvata procjenjujemo potrebe dijeteta i radi se plan skrbi te se djeca smještavaju u stambene zajednice“, pojasnila je Marušić.