Yasmina Jraissati za Nezavisni.hr: Neznanje o arapskim društvima postajalo je opasnije no ikada

Yasmina Jraissati, predavačica filozofije na Američkom sveučilištu u Libanonu, Bejrutu, govori za Nezavisni.hr.

Vaša agencija promovira arapsku književnost. Možete li nam reći nešto više o tome, te zbog čega je to važno u današnjoj književnosti, posebice za Europu?

Vjerujem kako književnost nudi duboki uvid u ljude, zbog istog razloga i u ljude drugih kultura. Priča daje čitatelju osobnu perspektivu mjesta, društva, i objašnjava što to znači biti dio njega. Nije to samo bitno iz razloga što novela opisuje mjesta, ljude i situacije naširoko, već i zato što počiva na empatiji: čitatelji se do neke mjere identificiraju sa sadržajem. Oni ne razumijevaju samo mehanizam koji odvodi osobu prema nekom činjenju, ali dobivaju to iskustvo.

Arapsku sam književnost započela promovirati nakon napada na SAD, koji su se dogodili 11. rujna. Bila sam u New Yorku u vrijeme napada. Reakcija Njujorčana bila je dostojanstvena i dirljiva. Kao Libanonka koja je tad tek došla u New York, bila sam iznenađena mnogim pitanjima koja su ljudi postavljali tijekom nekih tribina: “Zašto”?. Pitanje je bilo iskreno. Mnogi Njujorčani nisu znali kako je Amerika percipirana u mnogim zemljama svijeta. Nisu shvaćali kako su vojne akcije, opravdane američkim građanima, bile viđene zapravo kao zločini žrtvama tih akcija. U isto vrijeme, Arapi su bili potpuno krivo predstavljeni u Sjevernoj Americi, kao da su oni nasilje imali u svojoj prirodi. Bushev govor, sukladno kojemu ljudi “koji su ili sa nama ili sa njima” učinio je da shvatim da je to pogrešno razumijevanje, to neznanje o arapskim društvima, nešto što je postajalo opasnije no ikada.

Tada sam osjetila kako je nešto potrebno učiniti. Bilo je jako malo međunarodnih čitatelja koji razumiju arapski jezik, i oni nisu imali nikakvog načina za dobivanjem znanja o onome što se dešava na književnoj sceni u arapskom svijetu. Nisu imali reference: Tko je publika? Kakvi su njihovi identiteti i uređivačka politika? Tko su afirmirani autori? Važni autori? Zašto pišu o onome o čemu pišu? Na što se to odnosi? Danas su se stvari promijenile, mnogo informacija je dostupno. No, svejedno, ljudi se moraju potruditi kako bi došli do informacija. Dok danas, nama je potrebno čak i više razumijevanja među ljudima po cijelome svijetu, i to je važnije nego što je ikada bilo, razumijevanje u svim smjerovima.

Koja su zanimljiva imena političkih autora koja ste već promovirali i za koja imate u budućnosti planove da ih prezentirate?

Ja se bavim književnošću, ne politikom. No, često je književnost politička. Jedna od mojih autorica, novelistkinja, postala je eksplicitno politična kao rezultat aktualnih događanja u Siriji. Samar Yazbek, jest sirijska novinarka, spisateljica, koja je napisala tri književne, ne-fikcijske narative, koji opisuju sirijski sukob iznutra, i to je napisala na jedan vrlo humani način. Yazbekina knjiga “Na liniji vatre”, nagrađena je PEN Pinter nagradom u Velikoj Britaniji, PEN Tucholsky nagradom u Švedskoj te PEN Oxfam Novib u Nizozemskoj. Njezina sljedeća knjiga “Raskršće” prevedena je na mnoge jezike, uključujući malajalamski i kineski. Bila je nagrađena za najbolju stranu knjigu u Francuskoj, ne-fikcijske kategorije.

Radite i predajete na Američkom sveučilištu u Bejrutu. Kako Vam izgleda politička situacija u toj regiji? Molim Vas, objasnite.

Pa situacija u Libanonu jest drugačija nego u drugim mjestima. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, iako postoje posljedice sirijskog konflikta u Libanonu, zbog Hezbollaha i njegove uključenosti u sukob sa jedne strane, a onda i zbog mnogih izbjeglica sa druge. Moja osobna frustracija sa Libanonom dolazi iz činjenice što imamo toliko puno ljudskog potencijala, a tako malo vizije od strane vladajućih. Kao rezultat toga, Libanon gubi svoj dar za dobrosusjedske odnose sa zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata ili s Europom i SAD-om. Mladež ima jako mali opseg mogućnosti u Libanonu, a srednja klasa nestaje. Nije tajna da je korupcija naširoko rasprostranjena u Libanonu. Po mom mišljenju, Libanon je zatrovan političkim sektaštvom.

Je li Bejrut sigurno mjesto za život kršćana?

Da, apsolutno. Sektaške tenzije u Libanonu su političke naravi, samo je u pitanju tko dobiva više političke moći.

Koji je vaš stav oko sirijskog sukoba?

Gledajte, ljudi ne mogu biti toliki niz godina tako brutalno maltretirani, bez da jednom situacija eskalira. Nakon revolucije, ekstremna brutalnost režima bila je odgovor, dugoročno, dala je gorivo za isti ekstreman odgovor. Danas u arapskom svijetu i regiji, ekstremizam koristi religiju kao nekada u mračnim vremenima kada je bila korištena u Zapadnoj Europi. Prema tome, ostavljeni smo danas sa ovim bezobličnim sukobom, koji izgleda poput čudovišta puštenog s lanca čiji je jedini cilj da se hrani životima običnih ljudi. Prolazimo jako teška vremena, gdje su samo pojedinci oni koji se čuju. Ekstremi. Glas umjerenih, onih koji traže pravdu i dostojanstven život, bačeni su u kaos od strane ekstremista. I tu književnost ima svoju ulogu. Jedna knjiga može doseći milijune.

Kako gledate na rusku poveznicu sa Sirijom?

Naime, ja nisam politički ekspert, nego obična osoba koja čita novine kao i ostali. Za mene, ruska intervencija, ali i intervencija mnogih drugih država, je ogromna pogreška. Vojna podrška ili intervencija nikada nije dovela do pozitivnih rezultata u našoj nedavnoj povijesti. Ipak, imamo taj kapacitet brzog zaborava.

Razgovor vodio: Ivan Popović

Naslovna fotografija: arablit.org