Đavlova moć i njegove sposobnosti prijevare!

Vrlo je malo ljudi svjesno punih đavlovih moćiju i njegove sposobnosti prijevare. Mnogi katolici misle da, čim se nešto čudno dogodi, to ‘mora’ biti Božje djelo.

Poruke i znamenja mogu proizići iz tri krajnja izvora: Bog, čovjek ili đavao. Djelo je razlikovanja identificirati tko je posrijedi u pojedinom slučaju. Znanje o đavolskim prijevarama čini Crkvu opreznom.

“Što đavli mogu i ne mogu učiniti” dio je iz teksta o moćima demona uzet od oca Jordana Aumanna, svećenika dominikanca, koji je godinama poučavao na Sveučilištu Angelicumu u Rimu.

Đavli ne mogu učiniti sljedeće:

1. Proizvesti bilo kakvu vrstu istinski nadnaravnoga fenomena.
2. Stvoriti tvar, jer samo Bog može stvarati.
3. Vratiti mrtvaca u život, iako mogu proizvesti obmanu da to čine.
4. Istinski prorokovati, jer samo Bog zna apsolutno budućnost, i oni kojima On odabere objaviti njezin dio. Međutim, inteligentna đavolska slutnja o budućnosti može se pukim smrtnicima učiniti kao proročanstvo.
5. Poznavati tajne uma i srca neke osobe. Međutim, njihova oštroumna inteligencija i promatranje može im omogućiti da zaključe mnoge stvari o osobi.

Ali đavli mogu učiniti sljedeće:

1. Proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije.
2. Falsificirati ekstazu.
3. U hipu izliječiti bolest uzrokovanu đavolskim utjecajem.
4. Proizvesti stigme.
5. Glumiti čuda i fenomene levitacije i bilokacije.
6. Pričiniti da ljudi ili predmeti nestaju utječući na nečiji vid ili viđenje.
7. Uzrokovati da netko čuje zvukove ili glasove.
8. Uzrokovati da netko govori u jezicima.
9. Izreći činjenicu koja je skrivena ili udaljena.

Što god priroda ili znanost mogu uzrokovati, mogu i đavli, prema onomu što Bog dozvoli. U knjizi ‘Izlaska’, faraonovi magičari i čarobnjaci mogli su izvesti neka od znamenja koja su učinili Mojsije i Aron (Izl 7,11-12; 7,22; 8,7; 8,18-19; 9,11).

Oko 200. godine Tertulijan piše: “Prije svega, oni (đavli) učine vas bolesnima; zatim da bi od toga napravili čudo, propišu lijekove koji su ili sasvim novi, ili suprotni onima u uporabi, i zatim prestajući sa škodljivim utjecajem, navodno su postigli izlječenje” (Apologija kršćanske religije, 22).

Nasuprot moći palih anđela da prevare, nije čudno kako je Crkva uvijek bilo vrlo spora pri proglašavanju čuda ili poruke autentičnim. Đavao ima nadljudsku inteligenciju i vrlo je vješt, i preuzetno je pretvarati se da možete definitivno suditi u korist autentičnosti nečega, bez pomoći. Kako bi se znalo da je nešto lažno, dostatno je znati da je izrečeno nešto suprotno nauku Crkve. Stoga, lakše je izreći sud protiv vidjelaca, nego u njihovu korist. Ali sama odsutnost doktrinarne zablude nije dovoljna. Moraju postojati druge pozitivne naznake.

Autor: Peter Joseph iz Wagga Wagga, Australija, doktorirao je iz dogmatske teologije na Papinskom Gregorijanskom sveučilištu u Rimu. Urednik je dopunjenoga izdanja Apologetike i katoličkoga nauka, nadbiskupa Sheehana (Saint Austin Press, 2001.), i sada je kancelar maronitske biskupije u Australiji. (Inside the Vatican/svjedocanstva.com)

Naslovna ilustracija: Pixabay