Umirujući krajobrazi Nevena Otavijevića

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar iz Zadra, Neven Otavijević kontinuirano radi niz godina na zahtjevnom ciklusu krajobraza, koristeći snažni kolorizam, slikajući fragmente prostora koji ga okružuju, prostora u kojem živi, u tehnici ulja na na različitim formatima platnu, vrlo pozorno i polako, promišljajući o svakom detalju.

Temeljni element prvog, instinktivnoga dojma o slikama ovoga lijepoga i odmjerenog ciklusa, jest posvemašnji nedostatak zvuka, na ovim krajobrazima i vedutama caruje tišina i ništa nije na slikama vidljivo ili naslućujuće, što bi moglo pomutiti ovaj mir i ukloniti baš lijepi osjećaj koji dobivamo gledajući ove umirujuće krajobraze.

Kuće miruju, uklopljene logično u prirodu, gotovo kao da su i iznikle poput drva i bilja na sunčanim stranama, sve je skladno, harmonično, tiho, jedino se ponegdje poneka boja divi vlastitoj ljepoti i nekako za trenutak ponegdje iskoči kao cvijet usred vrta.

Kolor Neven Otavijević brižno koristi, iako su određene boje posve istaknute i doista su vidljive, većinu površinu slike prekriva opuštajući ugođaj arkadijskog karaktera sačuvanog okoliša u kojem imamo sreću živjeti. Koliko će taj osjećaj nazočnosti Arkadije trajati, ovisi samo o nama i o našem osobnom doživljaju svega što nas okružuje i sjećanju na nas same u nekim drugimn vremenima i na drugim mjestima.

Otavijevićeve slike pričaju, govore o načinima i mogućnostima življenja, o ljepoti i miru, o boji i svjetlu, o ugođaju dobrog, o skrivenim ljepotama svijeta koji se sanja i doziva dok ga neki drugi ne mogu prepoznati i vidjeti u neposrednoj blizini.

Svakako, volio bih istaknuti i sasvim jasan osjećaj rafiniranosti i otmjenosti koji također krasi ove tihe slike. Istodobno, dugu promatrajući pojedine slike iz ovoga ciklusa, nastojeći proniknuti što dublje u motiv, pomišljao bih iznenada, ipak se tiho čuje glazba, gudački kvartet, ipak ne pokriva sve potpuna tišina, ipak se čuje glazba.