Ivan Popović: Politička doktrina Malcolma X-a

Nije neobično za današnje svjetske političke događaje, posebice za dešavanja u Palestini, na cijelom Bliskom istoku, ali i u Europi i SAD-u prisjetiti se istinski velikog političkog praktičara, čovjeka koji je ostavio trajno naslijeđe ne samo u Americi nego i u svijetu, političkog revolucionara sa krizom identiteta, koji je tek na koncu života shvatio pravu istinu, ali mu je atentatom okončana svaka mogućnost da učini neke nove pozitivne stvari u svojoj borbi za crnačka prava – Malcolma X-a.

Svakako, Malcolmu X-u nasuprot Martinu Lutheru Kingu, nepravedno su oduzeli u Americi mnoge počasti i sjećanja koja zaslužuje. Bit će da se Kinga stavljalo u prvi plan jer je to tako odgovaralo svim političkim elitama u Washingtonu, a i zbog toga što je poznata Kingova bliskost sa vlastima. Malcolm nije bio blizak sa vlastima, drugim riječima, vlasti su ga prezirale, ali ga se i bojale. Možda i činjenica da je prešao na islam, posebno danas, nije mu korisna za guranje njegova lika i djela u prvi plan. MLK je ‘prihvatljiviji’.

Bilo je to doba kasnih šezdesetih godina, Amerika je gorjela od rasizma koji je bio uperen protiv crnačke populacije. U toj borbi, našao se Malcolm X, koji je svoj politički i karijerni put prošao od dna društvene ljestvice, bivajući u istom miljeu sa svodnicima i prostitutkama, preko Nacije islama, organizacije koja postoji i danas, ali tih je godina zastupala jedno potpuno krivo teološko stanovište proglašavajući islam vjerom crnaca i oslanjanjem na mržnju protiv ‘bijelog čovjeka’, tu je prihvatio islam, da bi kasnije hodočašćem u Meku shvatio što je poruka, ona istinska te religije te je bio svakako najznačajniji borac Nacije islama protiv crnačkog ugnjetavanja. Na kraju, došao je do napuštanja te skupine, koja se vjerojatno i okrenula protiv njega te naručila njegovo ubojstvo. Međutim, što je bila njegova doktrina? Bila je u tome da se vlastita prava mogu jedino ostvariti ako ih mi uzmemo. Nitko nam ih neće dati. I danas, mnogi bi narodi mogli tu jasnu poruku preuzeti i iskoristiti. Od Katalonaca u Španjolskoj, Palestinaca, pa i nas nesretnih Hrvata koji živimo u ovoj kaljuži, mogli bi shvatiti koliko je inertnost pogubna za našu budućnost.

S druge strane, X-a se optuživalo za nasilje. Drugim riječima, u političkom radijusu, da je pozivao na nasilje. No to nikako nije točno. Malcolm X je zagovarao jasno pravo na samoobranu. Kako u individualnom tako i u kolektivnom kontekstu. I prečesto svi mi zaboravljamo, koji se borimo za određene političke ciljeve, da imamo tu slobodu. Trebali bi je puno više koristiti. Meni je osobno najzanimljivije u ovoj Malcolmovoj priči to kako određeni ljudi, poput njega, brzo prestaju biti mainstream. Kako je njihov primjer očito problematičan jer bi ljude mogao potaknuti na nekakvo djelovanje.

Nije li zanimljivo, kako današnji Zapad takve pojedince zamjenjuje različitim Kingovima. Zašto je to tako? Svakako, Martin Luther King je bio velik čovjek, on je bitno promijenio okolnosti u kojima su živjeli američki crnci. Unaprijeđena su mnoga njihova prava. I on je ubijen. Ipak, zašto ima prednost pri odavanju počasti naspram Malcolma? Mislim da na to možemo gledati kao na suprotnost opasnosti i stvarne opasnosti. Američke vlasti, tih šezdesetih godina, vrlo vjerojatno su vidjele realnu opasnost u Malcolmu X-u i ogromnoj karizmi i sljedbi koju je uspostavio. Koja je, sa njime, u novim idejama, da je poživio mogla donijeti velike promjene američkim crncima puno brže nego sa Kingom. U Kingu, tu je bila opasnost, ali ne velika. Radilo se o čovjeku koji je svojim govorima prije svega nastojao nešto promijeniti. Išlo je to mnogo sporije. Išlo je to civiliziranije, nije kvarilo ručak američkim senatorima, nije bilo na razini da pomuti neke ozbiljne političke planove tadašnje administracije.

Ako idemo do kraja, reći ćemo nije bilo revolucionarno. Malcolm je bio opasan, kao što su danas izvan mainstreama opasni i svi poput njega, koji žele ozbiljno mijenjati bijedu i jad u kojoj živi pola zemaljske kugle, ali im to većina nikada neće dopustiti. Pronaći će radije nekoga iz vlastitih redova koji će možda činiti nešto slično, ali po pravilima.