Ivan Popović: Javnost ništa ne poduzima kako bi se oduprla političkomu tlačenju

Martina Dalić prema mailovima koje smo vidjeli ovaj tjedan nije ništa posebno u HDZ-ovoj povijesti. Ona je samo jedan izdanak u mraku kojeg HDZ sije svojom vlašću. Ivo Sanader, Petar Čobanković, Davor Polančec, Ratko Maček….i sada Dalić. Koliko ih još ima? Neotkrivenih? Doznat će se u idućim godinama.

Međutim, iako je prirodno da HDZ ponavlja korupcijske afere, u različitim oblicima, čudno je samo to kako je moguće da još uvijek ima podršku svojih glasača. Što je to u psihologiji tih ljudi koji unatoč svemu, koji nakon Ive Sanadera i Fimi Medie, a uskoro ćemo vjerojatno imati i slučaj Agrokor, daju glas toj stranci? Jako su dosljedni, to je nešto izrazito očito.

Ova posljednje afera, tzv. Hotmail je nešto najbizarnije i najgluplje. Vidjeli smo da je jedan od najviših državnih dužnosnika tako nisko pao da je sa privatnog maila dogovarao pisanje zakona od državnog značaja! I onda umjesto da shvati pogrešku i odmah ode, Martina Dalić svojim licemjerjem izaziva cijelu hrvatsku javnost. Drugim riječima, ona nam se jednostavno smije, znajući da što god da napravi, nikada neće dobiti pravomoćnu presudu koja bi je strpala na recimo deset godina iza rešetaka. To se jednostavno neće dogoditi. Barem ne u Hrvatskoj. Kad bivši premijer to nije postigao, ne brini Martina, nećeš niti ti.

Sad možemo postaviti drugo pitanje. Što je to toliko različito u HDZ-u, od primjerice SDP-a da se stalno sa svakim svojim dolaskom na vlast doslovno gura u to da napravi što je veći mogući skandal? To bi isto moralo biti predmetom nekakve analize u ‘laboratorijskim uvjetima’. Zašto sada Plenković ne okrene kormilo i ne pročisti HDZ i svoj tim od onih koji ga zagađuju? Učinivši to nakon svega sa Martinom Dalić, na takav način, gdje nije vidljivo da je otišla jer je nešto krivo učinila, jednostavno nije dovoljno. To ne znači ništa. Osjećalo se prije koju godinu u zraku da bi Andrej Plenković mogao biti više od blijedog, briselskog birokrata. Danas vidimo da ne samo da je sve to nego je i onaj koji je „sve znao“. Zato neće učiniti nikakvu promjenu i zato mora zadržati bliske one ljude koji su se opekli jer ti ljudi drže njega. Mora svoje neprijatelje držati blizu. U protivnom pao bi i on i cijela njegova svita.

I tako, očekujući nove afere vladajuće stranke, mi kao javnost i građani možemo se ili gaditi sami sebi radi vlastitog licemjerja jer ne činimo ništa kako bi se pobunili i oduprli takvom tlačenju, a možda možemo napokon i dignuti glas i reći nešto. Možda ono što nam demokracija dopušta. Na idućim izborima potući HDZ. Iako, nije da imamo nekakvu alternativu, ali netko mora biti kažnjen radi ovih skandala. Logično je da to bude HDZ. Mora izgubiti slijedeće izbore. Ipak, nekako se čini da bi se sve moglo dogoditi, osim toga. Na kraju dana, svi mi brzo zaboravljamo. Tako ono što se dogodilo 2011. kad je HDZ izgubio, nadoknadili smo datom mu pobjedom odmah četiri godine kasnije. Kakvi smo mi to ljudi koji to sve možemo ravnodušno gledati?