Zbog ‘križeva’ na površinu isplivale loše strane turizma

Temeljno ljudsko pravo je pravo na vjeroispovijest, no poražavajuća je činjenica kako to ne razumije određeni broj iznajmljivača privatnog smještaja Republike Hrvatske. Potaknuta napisima u medijima i pozivom krčkoga biskupa Ivice Petanjka da katolici budu slobodni istaknuti križeve u svojim privatnim apartmanima, aktivirala se poražavajuća rasprava na društvenima mrežama i u Facebook grupama namijenjenim obiteljskom smještaju.

Tako se u jednoj Facebook grupi pokrenula rasprava trebaju li vlasnici apartmana u njima držati križeve, koja je nažalost jedno vrijeme potpomognuta administratorima otišla u nepoželjnom smjeru. Protivnici takve prakse omalovažavanjem zagovornika iznosili su neprimjerene stavove, a umjesto da se pristupi argumentiranoj raspravi, kada je već dopuštena, administratori koji su očito bili protivnici uporabe križeva umjesto da uskrate uvrede brisali su njima neodgovarajuće komentare onih koji su se trudili objasniti svoja stajališta. Nakon više od 160 komentara i mojom reakcijom objava je uklonjena.

Već ranije u drugoj Facebook grupi namijenjenoj ponudi i potražnji usluge iznajmljivanja apartmana događale su se rasprave između iznajmljivača, koje umjesto da budu društveno primjerene, odlazile bi u međusobne razmirice. U toj se grupi nalazi daleko veći broj domaćih i stranih gostiju, pa je lošim komunikacijskim bontonom iskrivljena slika naše daleko poznate gostoljubivosti. Dobru reputaciju teško je graditi, za to su potrebne godine mukotrpnog rada, no zato je istu lako u trenu srušiti neprimjerenim reakcijama.

Potaknulo me to da se obratim Ministarstvu turizma i Hrvatskoj turističkoj zajednici te zatražim razmišljanja institucija i stavove o postavljanju križeva u apartmane, te općenito o (ne)kulturi određenoga dijela privatnih iznajmljivača obiteljskog smještaja. No, stigao je tek kraći, više diplomatski odgovor, citiram: “Ministarstvo turizma propisalo je Pravilnicima o razvrstavanju i kategorizaciji objekata uvjete, tj. sadržaje koje trebaju posjedovati sobe, apartmani, kuće za odmor i ostali smještajni objekti. U njima se, među ostalim, kao ukrasi navode ogledalo, slike ili drugi ukrasni predmeti. Iznajmljivači mogu svoje smještajne objekte ukrasiti i drugim predmetima, pri čemu napominjemo kako bi trebali voditi računa o svom osobnom i dostojanstvu gosta. Pri isticanju predmeta u smještajnim objektima trebali bi voditi računa da se ne povrijede nacionalni, vjerski, kulturološki i drugi stavovi i osjećaji gostiju”, kraj citata. Iako sam očekivao konkretnije nastojanje institucija da se privatne iznajmljivače propisno obvezuje svojevrsnim edukacijama prilikom registracije privatnoga smještaja, za to ću se morati strpiti do neke nove prilike.

Podsjetimo se ukratko, slobodu vjeroispovijesti sadrži članak 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka UN-a, dok se vjerska sloboda nije dopuštala u totalitarnim realsocijalističkim režimima. Upravo se Lijepa naša može pohvaliti činjenicom da smo jedna od rijetkih zemalja Europske unije koja ima registriranu Halal normu i zaštićeni znak Halal standarda. I nitko zbog toga ne viče, galami niti omalovažava. Poštivanje drugačijeg, uvažavanje tuđeg mišljenja i pravo na vjeroispovijest treba biti temelj demokratski razvijene države, bilo riječi o katolicizmu, islamu ili budizmu, sve dok ono ne prelazi u okvire ekstremizma. Kao osoba koja se bavila iznajmljivanjem apartmana mogu s ponosom ustvrditi kako postavljanje križa nije ni u jednom trenutku bilo predmet rasprava ili, ne daj Bože, sukoba. Štoviše, gosti su se vraćali, što znači da su bili zadovoljni smještajem i uslugom. Svi su bili dobrodošli nevezano prema pitanju vjere, rase ili spolne orijentacije upravo jer sam težio nauku toga križa.

Zaključit ću ovaj članak jasnom činjenicom kako se zbog određenog dijela Hrvata, sva sreća, neće ukloniti najveći kip Isusa iz Rio de Janeira, turski simbol polumjeseca ili zatvoriti svi putevi koji vode u Rim jer se tamo nalazi prijestolnica katoličanstva, Vatikan. Svaka država svoju religiju tretira kao kulturno naslijeđe i stoga se mi ne bi trebali sramiti katoličanstva kao dio naše stoljetne tradicije.